U predstavljanju ovog čuvenog magijskog dela studentima okultnih nauka neophodne su neke uvodne napomene.

„Ključ Solomona“ osim nekih skraćenih i nekompletnih publikacija izdanih u Francuskoj u XVII veku, do sada nije štampan, već je vekovima ostao u obliku rukopisa nedostupnih svima osim univerzitetskom osoblju, koje je imalo pristup zaštićenim delima velikih biblioteka. Stoga se osećam počašćen time što prvi iznosim ovo delo na svetlost dana.

Bivajući izvor i riznica kabalističke magije i glavni koren srednjovekovne ceremonijalne magije, „Ključ“ je uvek smatran od strane pisaca okultizma za delo vrhunskog autoriteta, a nedavno ga je EliFas Levi uzeo kao model za svoje delo „Dogma i ritual visoke magije“. Iniciranom Levijevom čitatelju je jasno da je on proučavao „Solomonov Ključ“, a na kraju ovog izdanja dajem fragment starog hebrejskog manuskripta iz „Solomonovog Ključa“, prevedenog i objavljenog u „Filozofiji okultizma“, kao i invokaciju nazvanu „Solomonova kabalistička invokacija“ blisku onoj u prvoj knjizi, koja je konstruisana na isti način po šemi Sefirota.

Istorija hebrejskog originala „Solomonovog Ključa“ je dana u uvodnom delu, ali se može smatrati da je on verovatno (u autentičnom obliku) potpuno izgubljen. Kristijan, učenik Levijev kaže u svojoj „Istoriji magije“:

„Ne vidim razloga sumnjati u tradiciju koja pripisuje autorstvo „Ključa“ kralju Solomonu, jer između ostalih Jozef, hebrejski istoričar posebno pominje magijska dela ovog monarha, što je potvrđeno u mnogim istočnjačkim legendama, a njegova magijska veština se često spominje u „Arapskim noćima“.

Postoje, takođe, dva dela crne magije „Grimorium Verum“ i „Clavicola di Solomone ridolta“, koja se pripisuju Solomonu i koja se nekad mešaju sa ovim delom, ali koja stvarno nemaju ništa zajedničko sa njim. Ona su puna zle magije i ja ih nikako ne preporučujem praktičarima okultizma.

Postoji takođe i drugo delo, zvano „Lemegeton ili Mali Ključ kralja Solomona“, puno pečata različitih duhova, koje nije identično „Ključu“, ali je takođe vredno na svoj način.

Pri obradi ovog izdanja izostavio sam par eksperimenata koji sadrže uglavnom crnomagijske operacije i koji evidentno vode poreklo iz dva gore navedena dela. Dalje, moram upozoriti praktičare da ne koriste krv; molitva, pentakl i miris, pravilno upotrebljeni su dovoljni, dok se upotrebom krvi opasno približava stazi zla. Neka onaj koji se uporkos upozorenju ove publikacije odluči da radi sa zlim, bude siguran da će se ono vratiti zlim preko refleksnih tokova.

Ovo izdanje je nastalo obradom više starih rukopisa iz Britanskog muzeja, različitih u pojedinostima, sa nekim izostavljenim delovima i često potpuno nečitkim starohebrejskim slovima, tako da mi je trebalo više godina da dobijem odgovarajuće hebrejske i magijske znakove na crtežima pentakla (novčića). Čitalac stoga može biti siguran da su simboli u ovom izdanju dani skoro potpuno ispravno, odnosno onoliko koliko je to bilo moguće, a gde su bili skoro nečitljivi, napisani su u najuobičajenijoj formi. Poglavlja drugačije označena u pojedinim rukopisima su referencirana na odgovarajući način. Gde je to bilo potrebno dao sam odgovarajuće napomene.

Ovo izdanje obrađeno je iz sledećih rukopisa: Add. MSS. 10862; Sloane MSS. 1307 i 3091; Harleian MSS. 3981; King MSS. 288; Lansdowne MSS. 1202 i 1203; ukupno sedam njih.

Od njih je najstariji 10862 Add. MSS., koji potiče sa kraja XVI veka, 3981 Harleian je iz sredine XVII veka, dok su ostali novijeg datuma.

Add. MSS. 10862 je pisan na službenom latinskom i teško je čitljiv. Pisan je vrlo koncizno. Naslov mu je jednostavno „Solomonov Ključ“ – „prevod sa hebrejskog na latinski“. Kopija potpisa pisca ovog manuskripta je dana na slici 93. Novčići su vrlo loše nacrtani.

3981 Harleian MSS., 288 King MSS. i 3091 sloane MSS. su slični, obrađuju istu materiju i imaju sličan način izražavanja, ali kasnija izdanja imaju greške u prepisivanju. Sva su na francuskom. Izrazi u zakletvama su mnogo opširniji nego u 10862 Add. i 1202 Lansdowne MSS. Naslov je „Ključ Solomona, kralja Hebreja“ – „prevod sa hebrejskog na italijanski izvršio Abraham Colorno, po naređenju kneza od Monte, nedavno izvršen prevod na francuski“. Novčići su mnogo bolje nacrtani, u mastilu u boji, dok je kod Sloane 3091 MSS. korišteno zlato i srebro.

1307 Sloane MSS. je na italijanskom; njegov naslov je „La Clavicola di Solomone Redotta et epilogata nella nostra materna lingua del dottissimo Gio Peccatrix“. Puno je crne magije i predstavlja mešavinu pravog „Ključa Solomona“ i dve ranije pomenute crnomagijske knjige. Novčići su loše nacrtani. Međutim ono navodi deo uvoda koji postoji u 10862 Add. MSS. i jedini je takav rukopis, uz svoju drugu verziju „Zecorbenei“.

1202 Lansdowne MSS. je „Istinski Ključ kralja Solomona, od Armadela“. Divno je napisan, sa naslikanim inicijalima i novčići su pažljivo nacrtani mastilom u boji. Koncizno je po stilu, ali mu nedostaje nekoliko poglavlja. Na kraju sadrži kratke odlomke iz „Grimorium Verum“ sa pečatima zlih duhova, koje nisam naveo budući da ne spadaju u pravi „Ključ Solomona“. Zbog evidentne klasifikacije „Ključ“ je dan u dve knjige.

1203 Lansdowne MSS. je „Pravi Solomonov Ključ“ – „preveden sa hebrejskog na latinski jezik od strane Rabina Abognazara (Aben Ezra)“. Na francuskom je, izvrsno napisano štampanim slovima, a novčići su pažljivo nacrtani mastilom u boji. Mada sadrži materiju sličnu drugim, ona je potpuno drugačije organizirana, u jednoj knjizi i nije podeljena na poglavlja.

Autentičnost sigila planeta je potvrđena činjenicom da među ostalim Gnostičkim talismanima Britanskog muzeja postoji bakreni prsten sa sigilom Venere, potpuno isti kao onaj srednjovekovnih pisaca o magiji.

Pri referenciranju Psalama Biblije u svim slučajevima sam dao njihovu englesku, a ne hebrejsku numeraciju.

U nekim slučajevima sam zamenio izraz „Alpha i Omega“ rečju Azoth, kao na oštrici Noža sa Crnim Balčakom, slika 62. Primetio bih da se magijski mač u većini slučajeva može upotrebiti umesto noža.

U zaključku bih samo napomenuo, radi onih koji ne poznaju hebrejski, da se hebrejski čita s desna na levo i da zbog svog izražavanja kroz suglasnike zahteva manje slova od engleskog za izražavanje iste reči.

Koristim priliku da izrazim svoju zahvalnost Dr. Wynnu Westcottu za dragocenu pomoć koju mi je pružio pri rekonstrukciji hebrejskog na novčićima.

 

 

  1. LIDDELL MAC GREGOR MATHERS

 

London; oktobar, 1888.

 

 

Iz Lansddowne MSS. 1203: „Latinski Solomonov Ključ, prevod sa hebrejskog na latinski jezik od strane Rabina Abognazara“ *  //Pretpostavljam da je ovo ime nastalo prekrajanjem imena „Abren Azra“.//

 

 

Svakom od nas poznato je da je pre mnogo vremena nezaboravni Solomon posedovao znanje inspirisano učenjima anđela, koje je prihvatio tako spremno i pokorno, da je kao dodatak daru mudrosti koji je tražio dobio i obilje drugih vrlina, da znanje vredno da se večno čuva ne bi bilo sahranjeno sa njegovim telom. Pred kraj života, da se tako izrazimo, on je ostavio svom sinu Roroamu ovaj Testament koji je trebao sadržavati svu mudrost koju je on pre smrti posedovao. Rabini koji su brižno nastavili raditi na istom znanju, nazvali su ovaj Testament „Solomonov Ključ“ i ugravirali ga na komadima kore drveta, dok su novčići urađeni na bakarnim pločicama, tako da su mogli biti sačuvani u hramu, koji je mudri kralj sagradio.

Ovaj Testament je u stara vremena preveo sa hebrejskog na latinski Rabi Abognazar, koji je prevod poneo u grad Arles u Provansi, gde je posle progona Jevreja u gradu pao u ruke nadbiskupu od Arlesa, koji ga je sa latinskog preveo na francuski bez menjanja: niti je proširio, niti je promenio originalni prevod sa hebrejskog.

 

 

UVOD

 

Iz Add. MSS. 10862: „Solomonov Ključ, prevod sa hebrejskog na latinski“.

 

 

Zapamti, o moj sine Roboame mudrost mojih reči, videvši da sam ih ja, Solomon dobio od Boga.

Tada Roboam odgovori i reče: Čime sam ja zaslužio da sledim primer mog oca Solomona u ovim stvarima, kome je povereno znanje svih živih stvari kroz učenje Božjeg anđela?

Solomon reče: Slušaj, o moj sine i uči o Božjim čudima. Jedne večeri, pošto sam legao spavati, prizvao sam najsvetije božansko ime IAH, i molio za neizrecivu mudrost, i kada sam počeo sklapati oči, Božji anđeo Homadiel se pojavio, govorio ljubazno sa mnom i na kraju mi je rekao: Slušaj, o Solomone, tvoja molitva Najvišem nije uzaludna i pošto za sebe nisi tražio niti dug život, niti mnogo blaga, niti duše tvojih neprijatelja, već mudrost za izvršenje pravde, Bog je rekao ovako: Prema tvojim riječima dao sam ti mudro i milostivo srce, tako da nikad nije postojao neko nalik na tebe, niti će postojati

Kada sam razumeo reči koje su mi upućene, shvatio sam da je u meni znanje svih bića i svih stvari na Nebu i pod Nebom, i vidio sam da su sva današnja pisanja o mudrosti uzaludna i da ni jedan čovjek nije savršen. Tada sam načinio rad u kojem sam primenio tajnu svih tajni, u kojem sam ih sve sačuvao i u kojem sam takođe sakrio mnoge magijske tajne, veštine svih majstora, koje su na bilo koji način vredne izvršavanja. Takođe sam ih zapisao u ovaj „Ključ“, tako da on kao ključ otvara vrata riznice, i da se samo pomoću njega mogu otvarati znanja i razumevanja magijskih veština i nauka.

Tako, o moj sine, ti možeš videti sve moje eksperimente, i one drugih, i omogućiti da se propisno pripreme, kao što sam tu napisao: i dan i sat, i druge neophodne stvari, jer bez toga bi sve bilo uzaludno. U ovom delu su sakrivene sve misterije koje se mogu izvršiti, pošto je ono što se radi u bilo kojem eksperimentu povezano sa svim stvarima u Univerzumu, i s onima koje su bile, koje jesu i koje će biti.

Zbog toga ti, o moj sine Roboame, naređujem na osnovu blagoslova koji očekuješ od oca, da napraviš kutiju od slonove kosti i da tu staviš, čuvaš i držiš sakriven ovaj moj „Ključ“; i kada odem svojim očevima poveravam ti da ga staviš u moj grob, pored mog tela, da ne bi nekad pao u ruke zlih.

Tako je Solomon naredio, tako je bilo i učenjeno. Posle mnogo godina kraj Solomonove grobnice su se nakupili neki babilonski filozofi. Odjednom im je došla ideja da treba obnoviti Solomonovu grobnicu u njegovu čast. Pri radu na tome bila je otkrivena kutija od slonovače i u njoj „Ključ Tajni“. Oni su ga radosno uzeli, ali kada su ga otvorili niko nije razumeo tekst, zbog nejasnih reči, njihovog okultnog rasporeda i skrivenog smisla znanja, pošto nisu bili vredni poseda takvog blaga. Tada je najstariji i najbolji među njima, Iohe Grevis, rekao drugima: Ako mi ne odlučimo zatražiti značenje od Boga, sa suzama i poverenjem, nikada nećemo dostići ovo znanje.

Stoga, kada su svi legli, Iohe je zaista legao licem prema zemlji, počeo ridati i  udarajući se u grudi rekao: Čime sam ja zaslužio znanje koje toliko ljudi ne može razumeti niti protumačiti, a da nije bilo tajni u prirodi koje bi Bog sakrio od mene. Zašto su reči tako tajanstvene? Zašto sam ja tako glup?

Na kolenima, pružajući ruke nebu, on je rekao:

Bože, Stvoritelju svega, Ti koji znaš sve tajne, koji si dao veliku mudrost Solomonu, sinu kralja Davida, molim te podari mi, Sveti Svemogući i nedokučivi Oče, sposobnost da primim vrlinu ove mudrosti i tako budem vredan Tvoje namere da shvatim ovaj „Ključ Tajni“

Tada se pred njim pojavi anđeo Božji, govoreći:

Znaš li da su Solomonove tajne za tebe skrivene i nejasne, pošto je Božja želja da ovakve tajne ne padnu u ruke loših ljudi; obećavaš li mi zbog toga da ćeš sprečiti svim svojim moćima, da ovo znanje ikad dospe do nekog živog bića, a ako ga nekome predaš, da ćeš ga upozoriti, da ga zadrži za sebe, ne bi li dalo rezultate?

Iohe odgovori: Obećavam da ga neću otkriti nikome, osim zbog slave Boga, i pod obavezom ispravne upotrebe skromnim, pouzdanim i vernim ljudima.

Anđeo tada reče: Idi i pročitaj „Ključ“ i njegove riječi koje su ti bile skrivene, biće ti sada jasne.

Zatim se Anđeo podiže u Nebo u plamenom stupu.

Iohe tada, radeći radosnog i čistog uma, i razumevši reči Božjeg anđela, vidi da se „Solomonov Ključ“ promenio i da mu je sada potpuno jasan svaki njegov deo. Razumjevši da ovo djelo može pasti u ruke izopačenih, reče: Zaklinjem svakog u čije ruke dođe ova tajna, Moćima i Mudrošću Stvoritelja, da ma što mogao, želio, nameravao i radio, ne dopusti da ovo delo padne u nedostojne ruke, niti da se otkrije neznalicama, niti ljudima koji se ne boje Boga.  Ukoliko postupi na drugi način, molim Boga da nikad više ne uspe ostvariti željene rezultate.

Tada on vrati „Ključ“ koji je Solomon sačuvao u kutiji od slonovače. Ali reči „Ključa“, su ovdje u dvije knjige, prikazane po redu.

 

 

UVOD

 

 

Iz Lansdowne MSS. 1203: „Istinski Solomonov Ključ, preveden sa hebrejskog na latinski od strane Rabi Abognazara“

 

O moj sine Roboame, videvši da od svih nauka nema korisnije od one koja daje znanje o Kretanjima Neba, smatrao sam da je moja dužnost, pošto sam blizu smrti,  ostaviti tebi u nasledstvo nešto dragocjenije od svih blaga u kojima sam uživao. Da bi mogao razumjeti kako sam ja dospio do ovog znanja neophodno je da ti kažem da mi je jednog dana, dok sam meditirao nad moći Uzvišenog Bića, došao anđeo Velikog Boga u trenutku kad sam rekao: O kako su divna Božja dela. Iznenada sam opazio iznad gustog drveća svetlost u vidu blistave zvezde koja zagrmi: Solomone, Solomone, ne plaši se; Bog je odlučio zadovoljiti tvoje želje, dajući ti znanje o svim stvarima. Naređujem ti zatraži ono što želiš. Povrativši se od iznenađenja, rekoh anđelu da po volji Boga tražim Dar Znanja, a po milosti Boga dobih i uživanje u Nebeskom blagu i poznavanje svih stvari u prirodi.

Na taj način sam, moj sine, došao do vrlina i blaga u kojima sada uživam, a da bi bio pažljiv u vezi onoga što želim ti reći i da bi to dobro upamtio, uvjeravam te da će ti biti naklonjena Božja milost i da će ti služiti Nebeska i zemaljska bića i nauka o svim prirodnim stvarima kojima upravljaju anđeli. Kasnije ću ti dati njihova imena po redosledu, način rada sa njima i njihove dužnosti u svetu, kao i dane kojima vladaju, kako bi ti mogao izvršiti sve što ćeš naći u mom Testamentu. U svemu tome obećavam ti uspeh, pod uslovom da sva tvoja dela imaju za cilj slavljenje Boga, koji mi je dao moć vladanja ne samo zemaljskim, nego i Nebeskim stvarima, anđelima kojima mogu raspolagati po svojoj volji i primati od njih usluge.

Na početku je neophodno shvatiti da je Bog, pošto je kreirao sve stvari da bi mu služile, želeći dovesti svoje delo do savršenstva stvorio čovjeka, koji poseduje i Nebeske i zemaljske osobine, čije telo je grubo i zemaljsko, a duša spiritualna i Nebeska, i kome je dao vlast nad celom Zemljom i njenim stanovnicima, kao i sredstva  kojima će učiniti anđele svojim saveznicima, kako ja nazivam ta bića kojima je određeno upravljanje kretanjem zvezda, nastanjenju Elementa, vođenju čoveka ili pjevanju u slavu Boga. Ti ih možeš učiniti svojim saveznicima upotrebom njihovih pečata i osobina, pod uslovom da ne tražiš ništa protivno njihovoj prirodi, jer će biti proklet  svako ko koristi uzalud ime Boga i ko upotrebi u loše svrhe znanja i dobra koja nam je podario.

Zato ti naređujem sine, dobro upamti sve što ti kažem, da to nikada ne zaboraviš. Ako ne nameravaš u dobre svrhe koristiti tajne kojima te učim, naređujem ti: pre baci ovaj Testament u vatru, nego da zloupotrijebiš moć upravljanja duhovima, jer će anđeli teško pateći  zbog nedostojnih zahtjeva izvršiti na kraju ipak Volju Boga, na nesreću svih onih koji su pokušali zloupotrebiti ove tajne. Međutim, nemoj misliti, sine moj, da nije dozvoljeno uživati u dobroj sreći koju ti mogu doneti Nebeski duhovi; naprotiv, njima je veliko zadovoljstvo služiti čoveku, prema kojem mnogi osećaju veliku naklonost. Njima je Bog poverio čuvanje i upravljanje stvarima koje služe čovjeku.

Postoje i druge vrste duhova, prema stvarima kojima upravljaju. Neki od njih upravljaju Nebeskim Carstvom, drugi Prvobitnim Uzrokom (Prvim Pokretačem), treći Prvim i Drugim Kristalom, četvrti zvezdanim nebom; takođe postoje duhovi koji upravljaju nebom Saturna, koje zovemo saturnovim duhovima, postoje i Jupiterovi, Marsovi, Sunčevi, Venerini, Merkurovi i Lunini duhovi, kao i duhovi Elemenata: neki u Carstvu Vatre, neki u Vodi, neki u Vodi, neki na Zemlji, a svi će rado pomoći čovjeku koji ima sreću razumeti njihovu prirodu i zna kako ih prizvati.

Dalje, želeo bih da shvatiš, Bog je svakom od nas dodelio po jednog duha, koji nas čuva i vodi brigu o nama. Ovi duhovi se zovu Geniji (Anđeli Čuvari); imaju Elementarnu prirodu identičnu onoj našeg tela. Oni su spremni pružiti usluge naročito iz onog carstva kome pripadaju. Na primer, za ljude vatrenog temperamenta, sangvinične ljude, Genij je Vatrenog tipa i pripada carstvu Baela. Postoji i posebno vreme za pozivanje ovih duhova, dani kada oni imaju moć i apsolutnu vlast. Iz toga razloga treba u sledećoj tabeli videti kojem planetu i kojem anđelu pripada određeni dan i sat, kao i koje boje, metali, biljke, životinje vode, zraka i zemlje, mirisi svojstveni svakom od njih, kao i u kojoj četvrti Univerzuma treba ih prizvati. Takođe postoje Zakletve, Svojstva i Božanska Imena, ona koja im pripadaju, pomoću kojih možemo duhove učiniti svojim saveznicima.

 

 

 

 

 

 

Fejsbuk Komentari
Baner

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo vas unesite vaše ime ovde