Vile-vilinski narod Sidhe

NAROD SIDHE (SHEE, SI, SITH, SIA, SIGH, SIGHE, SIGHEANN, SIEBHRA, SIRCHAIRE I SIOGIDH)

Sidhe je naziv za vilinski narod u Irskoj i Škotskoj, narod božice Danu (Tuatha de Danaan). Smatra se da su potpuno zasebna rasa, različita od ljudskih bića iako oblijem vrlo slična. To nisu malene vile, poput Zvončice i kako se obično zamšiljaju vile. Sidhe su vrlo visoki, izvanredne ljepote, obučeni u krasno bijelo ruho, ugodnog glasa, duge valovite kose, ali mogu biti i strašni i nakaradni. Mogu se kretati zrakom i mijenjati oblik.
Sama riječ sidhe znači grobni humak, brežuljak ili hrpa zemlje. Također se upotrebljava kao izraz za stare bogove, ali i za vilinska bića, nadnaravna bića, to uključuje i vještice i čarobnjake.
Irska i Škotska su bile njihova domovina, sve dok Irsku nisu okupirali Miletski Kelti, a Škotsku Norveani, tada su se sklonili pred osvajačima u brežuljke i grobne humke, te nastavili živjeti u paralelnoj dimenziji. Bog Dagda (vrhovni bog) je svakom plemenu dodijelio humak, gdje i dan danas žive. Okupatorima su se osvetili tako to su im uništili usjeve i pokvarili mlijeko, a zatim je sklopljen sporazum, koji se poštuje i dan danas. Stanovnici im ostavljaju darove u mlijeku, maslacu i domaćim proizvodima. Ime im se ne spominje, već ih se naziva „dobri ljudi“, „dobri susjedi“, vilinski narod, „gospoda“ ili jednostavno „narod“. Mnogo je spisa, dokumenata i svjedočanstava kroz povijest o susretima naih dvaju svjetova.
Vjerovanje u njih potječe iz predkršćanskog razdoblja, te je u Irskoj i Škotskoj i dan danas rašireno. Prakticiranje vjerovanja naziva se creideamh si, uključuje prakse koje čuvaju dobre odnose- ostavljenje darova, čuvanje staništa i svetih mjesta, izbjegava se gradnja na vilinskim putevima, te sječa stabala pod zaštitom. Sidhe za uzvrat daju blagoslove i zaštitu, liječe . Unatoč širenju kršćanstva, nikada nije izbrisano iz ljudskih duša. Postoji svjedočanstvo da je čak i sveti Patrik džoivio susret sa vilom koja se pojavila iz brežuljka Cruachan, odjevena u bijelo, sa zelenim ogrtačem i zlatnom krunom na glavi.

U starim spisima „The Book of the Dun Cow“ i „Book of Leinster“ ova bića su opisana kao „božanstva i nebožanstva“, to ukazuje na to da su- nešto između. Mudraci kau da su „oni“ došli s neba, sudeći prema njihovoj inteligenciji i velikoj mudrosti.
Narod Sidhe je podijeljen u plemena. Plemenima vladaju kraljevi i kraljice. U brežuljcima su palate gdje se odražavaju gozbe,svečanosti i svira glazba. Uglavnom se bave brigom o svojim životinjama i biljkama, te žive tihim i mirnim životom, sve dok ih se ne uznemirava. Ponekad uzimaju ljudsku djecu i zamijenjuju ih svojom, a uzimaju i lijepe djevojke kako bi im bile nevjeste. Plemena ponekad međusobno ratuju.

Postoje i razliite vrste naroda Sidhe. Čarobnjaci spominju sumske vile, vodene, zrane, a mogu biti zaštitnici određenih mjesta (jezera, izvora, određenog stabla, vilinskog kola, brežuljka). U suštini su dobri, dok ih ne naljuti ljudska glupost- uništavanje staništa i svetita npr., tada će udariti prokletstvom, čak i cijele obitelji. Kada su u blizini, čuje se ugodan zvuk, poput roja pčela, pojavljuju se i vrtlozi vjetra tamo gdje prolaze.

Granice između naših svjetova su tanje u zoru, sumrak, a na svetkovine Samhain, Beltane i Ljetnog solsticija se potpuno brišu i Sidhe se pridružuju ljudima u svetkovini.