VIDOVITOST
TRI PREDAVANJA PREMA C. W. LEADBEATERU
CIJENA JE KNJIZI DIN 15 —
ZAGREB 1931
TISAK ZAKLADE TISKARE NARODNIH
NOVINA
Predgovor
Ova tri predavanja, što ih je u prostorijama Tehničkoga fakulteta u Zagrebu godine 1927 održala gđa dir. Valerija Mayerhoffer, tajnik Jugoslavenskoga Teozofskoga Društva prema djelu C. W. Leadbeater-a Clairvoyance (u njemačkom prevodu pod nazivom Hellsehen), izdaje Jugoslavensko Teozofsko Društvo (Loža istina) i preporučuje ih svima koji najvole da čitaju u našem narodnom jeziku, dok poznavaocima engleskoga jezika preporučuje da uz ovo pročitaju pomenuto djelo i u originalu ‘li u njemačkom prevodu, budući da je u pomenutim predavanjima izostalo ponekoliko značajnih primjera što uza svu svoju dopunsku vrednotu, ostavljaju ipak tima predavanjima kao cjelini svu njihovu potpunost.
Prvo predavanje
Biskup C. W. Leadbeater, jedan od onih, koji iz iskustva pišu, tvrdi, da vidovitost nije ništa drugo, negoli što njemački ta riječ kaže: hellsehen, t. j. jasnovidjeti. Za nas pako je praktičnije, da vidovitost označimo kao snagu ili moć, spomoću koje se vidi ono, što se običnim fizičkim okom makar bilo i najoštrije, ne može da vidi.
Vrlo je često ta sposobnost spojena sa podobnosti jasnoga sluha, što obično fizičko uho, ako je i oštro ne čuje. Nu to oboje ne javlja se uvek jedno uz drugo. Ali u našem slučaju uzećemo ove dvije podobnosti kao zajedničke.
Ne radi se o tom, da želimo uvjeriti one, koji ne vjeruju u jedno i u drugo, već se obraćamo onima, koji su uvjereni, da takove podobnosti postoje, te da se među sobom sporazumimo, Kako se ove podobnosti imaju razumijevati. Bojimo se naime, da kod mnogih čitalaca ovi pojmovi nisu jasni, jer se i nama tako dogodilo, dok se nismo namjerili na C. W. Leadbeaterovu knjigu.
Hoćemo još da kažemo, da Ledbeater tvrdi da su ove podobnosti latentne u nama svima, i da će ih jednom posjedovati cijelo čovječanstvo.
U teozofskim spisima se tvrdi najednako na pr. da ćemo u budućoj periodi zemlje, u Jupiterovoj, ako netko izusti riječ: kuća, tačno znati, koju kuću on misli, a to možemo, samo ako smo vidoviti.
Oni, koji su vidoviti, jednostavno su došli malo dalje u svom duhovnom razvitku, negoli mi ostali; isto tako kao što je onaj, koji je na univerzitetu dalje u svom intelektualnom razvitku od učenika srednje ili osnovne škole.
Leadbeater kaže, da se vidovitost, kao mnogo toga u prirodi, temelji na jednostavnoj vibraciji ili titranju te je samo proširivanje svakidašnjeg gledanja.
Znamo, da sa svima predmetima na zemlji plivamo u velikom moru etera, i da primamo utiske spomoću najraznovrsnijih titraja. To znamo svi, ali možda mnogi ni jesu mislili na to. da su ti titraji, na koje možemo reagovati, u istinu bez omeđenja.
Između vrlo brzih titraja, koji se dotaknu etera, ima ih vrlo mali broj, na koje mrežnica našega oka reaguje; i ovi posebni titraji proizvode onaj oćut, što ga nazivamo svijetlo, to jest mi možemo samo one predmete vidjeti, koji zračaju ili reflektuju svijetlo ove osobite vrste titraja.
Isto je sa bubnjićem čovjekova uha. I ono je podobno da odgovara samo na vrlo maleni broj titraja zvuka, srazmjerno laganih titraja, dosta laganih, da mogu utjecati na vazduh, koji nas okružuje, i zato postaju pojedini zvukovi od onih predmeta, što mogu titrati unutar ovih brojeva.
U znanosti je dobro poznato, da ima još veliki broj titraja iznad i ispod ovoga malenoga broja tritraja; ima dakle mnogih djelovanja svijetla i zvuka, koje naše oko i uho ne može da zamjeti: kod spektralnih zraka može se lako upoznati djelovanje tih viših i nižih titraja učincima na jednom kraju spektruma, a zrakama topline na drugom kraju. Možemo sebi pomisliti vrlo veliku harfu, kojoj je u sredini ovaj maleni broj naših titraja svijetla i zvuka; a žice harfe šire se na lijevo i na desno u neizmjernost. Kad sebi tako predočimo, koliko je čovječji razum pojmio i naučio ovim sitnim brojem titraja, te koliko bi još mogao vidjeti i čuti, da zna upotrijebiti sve više i niže titraje, bio bi podoban raditi skladno s tom divnom cjelinom.
Još moramo napomenuti i to, da nećemo naći dva individua koji bi jednako vidjeli i čuli. Ali nesamo da mnogi okultiste više vide i čuju od običnoga čovjeka, već je i njihova snaga gledanja i slušanja u različito doba različita. Ronigenove zrake daju nam primjer, što se može postići, kada nekoji od tih finijih titraja dopiru do svijesti naše. Kako pod utjecajem tih zraka gledamo u drvenu kutiju u kojoj se nalazi kovina, tako, da drvo postaje za nas prozirnim; na taj način po prilici gledaju oni, koji su vidoviti. Tako možemo razumjeti, da drže u ruci zatvoreni list, a ipak čitaju što je u njemu, to jest papir postaje za njih proziran, ili opisuje ljude, koji su u pokrajnjoj sobi, jer im je zid proziran. Onima, koji su gledali Ronigenovim zrakama, bit će to razumljivije, negoli ostalima.
Dosada su ljudi računali jedino sa fizičkim osjetilima; ako pomislimo da je astralno tijelo u istinu samo finije tijelo čovjeka, i da dakle svi njegovi ćutilni organi sadrže veliku množinu eter-tvari raznih gustoća, to nam se otvaraju daleki vidici.
Okultista zna, da imamo astralno i mentalno tijelo, koje će se vremenom razviti do svjesnoga djelovanja, te će oni onda reagovati na titraje astralne i mentalne razine, ili astralnoga i mentalnoga svijeta.
Ova dva svijeta nas okružuju i prelaze jedan u drugi tako, da je najgrublja astralna tvar s najfinijom fizičkom spojena, a najgrublja mentalna tvar s najfinijom astralnom. Samo sebi ne smijemo predočivati te tvari kao nešta novo ili nepoznato, već kao običnu fizičku tvar u najfinijim podvrstama; na taj se način razvijaju novi uvjeti i pridaju nova svojstva. Tako ćemo razumjeti da nam se otvaraju i novi pogledi za usavršavanje naših čula, bilo oka, bilo uha tako, da smo podobni primjetiti sve više i sve niže titraje.
To su sasma razumljive činjenice. Velik broj tih titraja pripada još fizičkoj razini, ali eteričkom dijelu, i primaćemo ih još mrežnicom našega oka i to bi bila eterička vidovitost, na koju ćemo se vratiti i za koju trebamo još specijalni organ, dok kod astralne vidovitosti ne treba posebnoga organa.
Poznato je da se astralna tvar neprekinuto i vrlo brzo giba, zato se poređuje sa vodom. Moglo bi se reći, da ona teče kao voda. Kod astralnog tijela možemo sebi zamisliti dva dijela; gušći dio, koji je odraz fizičkoga tijela i redi. Oni ga okružuju kao fina para. Ova se tvar izmjenjuje unutar sebe tako, kao voda kad ključa, te recimo, oko i uho imaju neprekinuto svoj odraz u astralnoj tvari, ali se njezina materija jednako tako izmjenjuje neprekinuto.
Zato se astralna vidovitost ne odnosi na jedan ili dva pojedina organa, kao eterička. Ali zato ipak astralna vidovitost znači primanje ovakovih utisaka na astralnoj razini kao što čovjek prima utiske na fizičkoj razini okom ili uhom.
Mentalna vidovitost je opet sasvim drugačija, jer primamo utiske na mentalnoj razini. To ne biva onako, kao kad čujemo ili vidimo, već tako kao da vidimo, čujemo, ćutimo i sve o tom predmetu znamo i to sve odjednom.
Da bi se svaki čovjek potpuno normalno razvijao, i imajući u svojoj evoluciji samo najslabije vanjske utiske, razvijala bi se tako i njegova vidovitost. Najprije bi se proširivala na eteričku vidovitost, onda na astralnu, a zatim na mentalnu. Međutim u zbilji života to se jedva tako odigrava i mnogi čovjek ugleda tračak astralne vidovitosti, a da ne posjeduje eteričke. Ovakova neredovitost razvijanja je kriva, da se ljudi svojom vidovitosti daju zavarati i dobiju krive pojmove, kojih se mogu riješiti jedino učeći dugo i pomno kod osposobljenoga, da ne kažemo diplomiranoga učitelja.
Teozofski učenici znaju, da takovi učitelji postoje. U to iako dosta materijalističko doba ipak vrijedi ona: Kad je učenik spreman, pojavi se Učitelj.
Ali — onda je i prva zapovjed: »Šuti o tom!«
Sada se on ne mora da razvija onim prirodnim putem, jer je dobio učitelja (Majstora) što je u vezi sa njegovim prijašnjim razvitkom, ali je siguran da je ovaj put, kojim on ide, za njega najbolji, te se na njem ne može upropastiti, kako se to događa mnogima, koji idu tim putem sami, na pr. Okultistima, koji nisu Teozofi.
Velika je razlika između vidovitosti divljih naroda i vidovitosti intelektualnog i školovanog čovjeka. Nekada smo svi bili vidoviti od prirode, nu to se izgubilo i mora se opet zadobiti, ali sasvim svi jesno, dok je to kod divljih naroda sasvim nesvijesno. Međutim se ovakovi pojedini traci vidovitosti pojavljuju kod spiritualnih ljudi, kojima je to možda uopće nepoznato. Za njih bi trebalo da to bude osobita pobuda za moralnu čistoću i za mentalno ravnovjesje, jer bez ovih osobina vidovitost je za onoga, koji ju posjeduje kobna umjesto blagotvorna.
Između onih. koji su apsolutno neosjetljivi i onih koji su savršeno vidoviti, ima mnogo stepena. Ima takovih ljudi, koji su vidoviti samo pod magnetskim utjecajem. Ima i tu opet mnogo vrsti stepena.
Jedna je vrsta, gdje su ljudi vidoviti u snu. To su bili mnogi proroci.
Većina kulturnih naroda došla je tako daleko, da čula njihovih astralnih tjelesa rade i mogu primati utiske na svojoj razini. Tomu treba dvoje:
- Treba da se Ego probudi za zbilju astralne razine, te da se izdigne iz atmosfere svojih vlastitih predodžaba, da može oko sebe gledati i učiti na ovoj razini.
- Da svoju svijest drži budnom, dok se povrati u fizičko tijelo, cia se sjećanje onoga što je vidio i naučio, usječe u fizički mozak.
Ako je prvo uspjelo, onda drugo nije toliko važno, jer će se pravi čovjek znati okoristiti svojim znanjem, ako to i ne čini svijesno.
Često Teozofski učenici pitaju, kako će se vidovitost početi javljati kod njih? Poradi mnogostrukosti ljudske ćudi, to je kod svakoga drugačije, pa se na to pitanje uopće ne može da odgovori.
Nekomu dođe naglo koji trak vidovitosti, ali se ne ponavlja, drugi počnu tako, da vide od vremena do vremena jasne boje i titraje čovječje aure, ima ih koji vide i čuju sve češće stvari, Koje drugi ne vide i ne čuju; treći vide u tami ljudske pojave, krajeve ili oblake u raznim bojama; ali većina ipak počinje time, da se što jasnije sjećaju onoga, što su u snu vidjeli na drugim razinama.
- W. Leadbeater (čit. Ledbiter) dijeli vidovitost po Sinnetovoj knjizi: »Mesmerismus« na tri vrste:
- Jednostavna vidovitost, što znači otvaranje pogleda na eterička i astralna bića, koja ga okružuju, ali ne isključuje, da bi se moglo vidjeti koje daleko mjesto, ili da se vidi koja scena iz kojega drugog doba.
- Vidovitost u prostoru, koja je gledanje u daljinu, što je za obično gledanje predaleka, ili je sakrivaju predmeti koji leže između nas i nje.
- Vidovitost u vremenu, ili gledanje predmeta i događaja u prošlosti i u budućnosti.
Jednostavna vidovitost (Svestrana)
Jednostavna se vidovitost obično definuje kao snaga, kojom se gleda oko sebe eterički ili astralno, ali ne na daljinu, niti vremenski.
Najkarakterističnija crta te vidovitosti je ta, da se čovjeku svi predmeti čine prozirnima; te on zbilja: gleda kroz zid!
Njemu se zid pričinja kao fina magla, kroz koju može da gleda. Vidi dakle u drugu sobu, kao da nema zida, vidi u zatvoreni sanduk, a nekom vježbom može i do toga doći, da pročita stranicu koju želi, iz zatvorene knjige. Pita se, dali se takav čovjek može uvijek služiti svojim hipernormalnim vidom? Ako je ta vidovitost kođ njega savršena, onda da; tada on po volji mijenja normalni i hipernormalni vid; isto tako. kao što mi promjenimo žarište svojih očiju, kad ih podignemo s knjige, da pogledamo na predmet, koji je pol milje daleko.
To je uravnavanje svijesti, kaže Leađbeater, na jedan ili drugi aspekt. Kad držimo naime neki predmet u ruci te ga gledamo, vidimo i suprotni zid, što je drugi aspekt, koji smo također sebi svijesni.
Vrlo čudnovato je i to da tom vidovitosti, čvrsto tlo na kojem stojimo, postaje prozirnim do dosta velike dubine. lako možemo da opazimo životinjicu, koja ruje u zemlji, ili da otkrijemo rudače u njoj.
Međe ove vidovitosti su od prilike onakove, kakove bi nam postavljala voda ili magla; ne možemo predaleko vidjeti, jer i magla kao i voda nisu sasvim prozirne.
I živa nam bića postaju donekle prozirna: možemo na pr. promatrati djelovanje nutarnjih organa i tako pre-poznati po koju bolest.
Mogu se vidjeti manje ili više razna elementalna bića, čija tjelesa ne zračaju unutar spektra, te obično ne dopiru ao našega oka, to jest, ne mogu reflektovati. Ovima spadaju vilenjaci (Elfen) gnomi i koboldi te vukodlaci o kojima se još mnogo govori na irskim i škotskim visočinama i po mjestima udaljenim od svijeta. Tjelesa tih bića sastoje se od gušće eteričke tvari.
Ko eterički gleda, taj će vidjeti i dvojnika čovjekova (Doppelganger) koji je gotovo identičan sa fizičkim tijelom.
Zatim će dotičnik opaziti, da se posmatranje boja znatno proširilo. Vidjeće boje, koje nisu ni u čem slične onima, što ih poznamo, pa se za to i riječima ne daju opisati. Još će opaziti da predmeti koji su njemu poznati imaju po dvije boje, koje se običnom oku pričinjaju kao jedna. Vrlo je pak rijetko, da se ova vidovitost samo razvija s obzirom na vid, obično se nešto javlja i kod sluha, a često i u našem čuvstvovanju. A ko još počinje astralno gledati, naćiće opet veliku razliku. Njemu se otvara novi svijet. Evo za to primjera:
Uzmimo da nam stoji na raspolaganje eterička i astralna vidovitost u svojoj potpunoj savršenosti.
Ako bismo gledali čovjeka, koji ima na stražnoj strani kaputa puceta, vidjeli bismo ih u oba slučaja. Kod eteričkoga posmatranja gledali bismo kroz toga čovjeka, pa bismo mogli vidjeti u isti mah i njegovu nutarnju stranu.
Kod astralnoga gledanja, vidjeli bismo puceta isto tako, ali i tako kao da stojimo direktno iza toga čovjeka. Da imademo drvenu kocku koja je ispisana sa svih strana gledajući je eteričkim okom, pričinjala bi nam se sasvim prozirna, kao da je od stakla. Pismo na stražnjoj strani vidjeli bismo straga, dakle nasuprot, a pismo na stranama kocke uopće ne bismo vidjeli, ako ne bismo dalje išli, ili kocku okretali.
Astralnim gledanjem vidjeli bismo kocku sa svih strana od jednom i sve stranice na svom pravom mjestu, tako kao da su stranice kocke razastrte na plohi; a mogli bismo i unutarnje strane kocke u isti mah vidjeti, ali ne kroz nju, već kao da su pred nama razastrte baš kao i vanjske stranice, to jest, kao da smo mi sami u kocki.
Kod eteričkoga gledanja vidimo stražnju stranu nekoga sata kroza nj, i vidimo kroz njega sve kotačiće, vidimo također kroz njih kazaljku, ali sve natraške.
Gledamo li sat astralno, viđjećemo kazaljku u pravom položaju i svaki kotačić pojedince, nipošto jedan nad drugim ili iza njega.
Ima naročita razlika između ovih dviju vidovitosti. Eterička proširuje naš obični vid, dok nam astralna pokazuje mogućnost koju sebi do sada još nismo mogli ni za-misliti.
Kod astralnoga gledanja ne treba gledati u knjizi kroz ostale stranice, ako želimo pročitati neku stranicu, već nam ona leži sasvim jasno pred očima kao da ie ona jedina vidljiva. Dubljina u kojoj vidimo u zemlji ugljen ili rudu, ne smeta nam više.
Kod eteričkoga gledanja smetalo nam je ako je zid predebeo, ili ako ima između nas i predmeta više zidova. To nam kod astralnoga gledanja više ne smeta, jer na astralnoj razini nije ništa između nas i toga predmeta. To zvuči paradoksno, a možda je i teško shvatljivo, no ipak kažu, da je sušta istina.
Onaj, koji astralno gleda, on je usred četvrte dimenzije. Ko se zanima za četvrtu dimenziju (ili astralnu razinu) neka čita Hinton: »Die vierte Dimension«, i njegovo djelo: »Scientific Romances«, (Znanstvene romanse), Sheffield: »Another World« (Drugi svijet) i Hinton: »A. New Era of Thought«, (Nova era misli).
Hinton ne samo da sam tvrdi, da može mentalno pojmiti više četvoro đimenzijskih figura, već i da svako može steći to mentalno shvaćanje.
Četvoro dlimenzijsku kocku oni zovu »tesseract« i tvrde, da je to poznata figura u četvrtoj dimenziji.
Astralno gledanje, ova vanredna snaga, koja se da jedva protumačiti, pokazuje svome posjedniku svaki predmet izvana i iznutra, svaku točku nutrinje, kako god on to zaželi; moramo se tu opomenuti da je astralni plan razina želja.
Ali to još nije sve. Mi vidimo astralni odraz svega. (Spiegelbilđ). Svaki atom i molekul fizičke materije ima svoje astralne atome i molekule, koji mu odgovaraju a masa masi, iz koje je to sagrađeno, jasno nam je vidljiva.
Astralno tijelo je u obujmu uvijek veće od fizičkoga, tako vidimo da kamenje, rude i drugi predmeti imaju svoju auru.
Pojmićemo, da već kod studija anorganske materije dobivamo mnogo vidovitosti. Nesamo da vidimo više od fizičkoga predmeta nego prije, već i ono što smo prije vidjeli, mnogo nam je jasnije.
Ako se promatra kocka, sve će strane biti jednako velike, dok u trodimenzijskoj razini, stražnje su strane manje, poradi perspektive, koje na astralnoj razini nema. Perspektiva je obmana, koja potječe od fizičkoga omeđen ja. (Beschranktheit).
Tako ćemo vidjeti auru bilja i životinja i ljudi, njihove požude i čuvstva biće nam jasna, pače i čovječje misli leže pred našim očima.
No najvećma cijeniće tu svoju snagu čovjek u saobraćaju s ljudima, jer će im moći često pomoći, svojim višim gledanjem. On će vidjeti auru sviju tako daleko, kako im siže astralno tijelo, iako su viša tjelesa čovječja još sakrivena njegovu pogledu, to će on o njima ipak mnogo toga znati, što leži unutar njegova kruga saznanja.
On će vidjeti pogreške i bolesti živčanoga sistema, dok će po prikazivanju astralnoga tijela odmah opaziti čuvstva, strasti, želje i nagnuća čovjeka, koji je pred njim. kao i mnoge njegove misli. Kada nekoga pogleda, ugledaće ga obasjana svjetlucavom maglom njegove aure, u kojoj se vrzu raznolike blistave boje, a aura se neprekinuto mijenja bojama i sjajem. Po tim bojama može se prosuditi, koja čuvstva ima taj čovjek, što pred nama stoji. Tako pred vidovitim nitko ne može sakriti svoja čuvstva, štaviše mogu se vidjeti i misli, koje se manife- stuju na astralnoj razini ili astralnom planu. Mentalna razina je doduše domovina misli, ali ako je misao spojena s kakovom željom ili čuvstvom, odmah siđe na astralni plan, te dobiva vidljiv oblik astralne materije.
Takav čovjek vidi i sasvim nova bića, njemu još nepoznata. Ima oko nas raznih oblika beskrajne elementalne esence; veliko mnoštvo bića, što izađoše iz astralne materije uzrokovane dobrim i lošim željama ljudi, te kratko vrijeme postoje egzistencom odjeljeno. Vidjeće također najraznovrsnije elementalne duhove prirode (Naturgeister) kod njihova posla ili kada kolo vode, te nekoje od nižih deva koje biblija zove anđelima.
Po svoj prilici će ga najviše zanimati ljudski stanovnici astralnoga svijeta. Ima ih tu dva razreda. Prvo su živi ljudi i drugo tako zvani »mrtvi ljudi«. Kod mrtvih naćiće on sve vrste svijesti, razumijevanja i najraznovrsnije značajeve, jer smrt koja nam se čini kao apsolutno mijenjanje, ne mijenja na čovjeku momentano ništa. Budući može da s mrtvima razgovara — ali bez ikakovoga spiritiziranja — može im pomoći i biti od koristi, može im razbistriti pojmove, te ih voditi. U knjizi »Unsichtbare Helfer« opisao je Leadbeater, kako im se može pomoći. Još je jedna daljnja i glavna prednost astralne vidovitosti, svijest se više ne prekida, kada tijelo spava, već viši Ego čovjeka svijesno dalje radi u astralnom tijelu.
Još je jedan čudnovati dar. koji podaje astralna vidovitost, t. j. da najmanji fizički ili astralni atom možemo po volji povećati kao da ga metnemo pod mikroskop. Tako postaje atom koji je znanost postavila kao hipotezu, za školovanog okultistu, vidljiva i živa zbilja i kod bližega posmatranja istoga uviđa, da je mnogo kompliciraniji u svojoj gradnji, negoli je znanost to ikada slutila. (Vidi Besant-Leađbeater: Okulte Chemie.)
Ova promjena u veličini oblika odigrava se faktično u nosiocu svijesti (BewuBtseinstrager) učenika.
Do sada smo o tom izmijenili misli, što bi školovani istraživač, koji posjeduje savršenost astralnoga gledanja, vidio na neizmjerno većem astralnom svijetu. Ali još nijesmo govorili o čudnovatoj promjeni njegova mišljenja, od kad je zadobio iskustvom znanje o bivstvu duše svoje, o bivovanju duše iza smrti, o djelovanju karmičkoga zakona i o drugim pitanjima od najveće važnosti. Da to valjano prosudimo, treba da nam je poznata razlika između najvećega intelektualnoga uvjerenja i sigurnoga znanja, kojega smo stekli ličnim iskustvom i onda tek možemo to znanje pravo cijeniti.
Još jednom treba da se opomenemo onoga, što je već prije rečeno: Opisali smo čvjeka koji je potpuno vidovit, a tih je u Evropi ili veoma malen broj, ili moguće i nijedan.
