Činjenica je da je kiša kao vremenska pojava nekada,a i danas od velike važnosti za opstanak živog sveta na zemlji.Nekada je čitav opstanak plemena i naroda zavisio od ove pojave-ako nije bilo kiše stoka bi umirala,a poljoprivredni usevi propadali,što bi za celu zajednicu značilo glad u predstojećem periodu i tokom zime.Zato širom sveta u svim kulturama možemo naći zapise o obredima koji su se sprovodili sa namerom da se izazove kiša.Sa naše tačke gledišta, možda se balkanske Dodole,rituali prizivanja kiše ,čine kao jedini fenomen ,ali od postanka magije,postojali su I razni obredi posvećeni ovom magijskom radu,koji spada u domen javnog delovanja maga.U tim divljim zajednicama,onaj ko reguliše i stvara kišu bio je izuzetno važan za čitavo pleme.

Metode kojima su se koristili su bili zasnovane na hemeopatskoj ili imitacijskoj magiji-prizivanje kiše bi značilo i prskanje vodom i imitiranje oblaka,dok bi zaustavljanje imalu suprotnu metodu –paljenje vatre kako bi se isušila prevelika vlaga.Najveći zapis od magijskim “trikovima” za prizivanje kiše može se naći u kapitalnom delu Džona Frejzera “Zlatno runo” odakle ćemo vam preneti samo neki od mnoštva plemenskih I magijskih obreda za priziv ove izuzetno važne vremenske pojave.

Primer imitativne magije nalazimo u oblasti Rusije, u blizini Dorpata,  kada je bilo mnogo želje za kišom, trojica muškaraca  bi se popela na stablo starog svetog hrasta. Jedan od njih bubnjao je čekićem na čajniku ili maloj bačvi kako bi naslutio grmljavinu; drugi je palio dve vrste vatre i učinio da iskre lete, da bi imitirale munju; a treći, koji se zvao „kišom“, imao je gomilu grančica s kojima je posipao  vodu iz posude sa svih strana. Kranonovci u Tesaliji imali su bronzanu kola koja su držali u hramu. Kad su imali potrebu za kišom potresli su kočije i pala je kiša. Verovatno je zveckanje kola imalo namenu imitacije grmljajvine.

Kupanje i prskanje ljudi  vodom praktikuje u nekim delovima zapadne i južne Rusije sa ciljem da se izvede obred koji bi prizvao kišu.Ponekad bi sveštenik nakon obavljanja liturgije ,u svojoj haljini bačen na tlo i natopljen vodom od strane svojih parohijana.

Na dan Sv. Ivana Krstitelja,vrši se obred zajedničkog kupanja žena ,koje u vodu ulaze u odeći,dok umaču figuru napravljenu od grana,trava i lekovitog bilja koja bi trebalo da predstavlja sveca.U južnoj provinciji Rusije ,Kursku,postoji običaj da se za prizivanje kiše,žene uhvate prolaznika i bace ga u reku ili ga polivaju vodom od glave do pete.Taj neznani prolaznik se smatra za božanstvo ili jednu vrstu utelesene prirodne moći.

Zanimljivo je da ponekada ,kišne čini deluju kroz mrtve.Tako je u Novoj Kaledoniji postojao običaj da  se tvorci kiše nagarave po celom telu ,iskopaju  mrtvo telo,odnesu  kosti u pećinu,spoje ih I  obese kostur preko nekog snopa lišća.

Voda je prelivana preko kostura kako bi se spustala na lišće.Verovalo se da je duša pokojnika uzela vodu I pretvorila je u kišu I ponvo spustila na zemlju.Sličan običaj postojao je u Rusiji,gde su seljaci iskopavali leš nekoga ko je za života mnogo pio ,I potapali ga u močvaru verujući da će osigurati pad kiše.U nekim inidjanskim plemenima takođe je poznat obred iskopavanja kostiju predaka I rasipanje njihovog pepela ,verujući da se mrtav čovek time menja u kišu.

Na Kavkazu I Armeniji postojao je običaj “oranja kiše” gde devojke se penju na plug I ulaze sa njim u reku ,potapajući sebe do pojasa.

Kažnjavanje svetaca na Siciliji

Najzanimljiviji deo u istoriji magijskih ritula posvećenih prizivanju kiše,prema zapisu  jeste onaj koji nastupa kada svi magijski trikovi prestanu da deluju.Frejzer navodi da kada su ljudi već izgubili I volju I dah u molitvama I primeni imitativne magije,oni počinju pretnjama,psovkama I pretnjom fizičkom silom da traže iznudu vode od onostranog bića.

 

Palermo – Saint Joseph baroque altar in church San Domenico – Saint Dominic from 18. cent.

 

  • Čitaocima ,možda smešan događaj, odigrao se na Siciliji 1893. godine kada su nastupile nevolje zbog nedostatka vode.Suša je trajala čitavih šest meseci,hrana je postala oskudna,nebo se rađalo I umiralo sa plavetnilom bez kapi kiše….” Ljudi su bili u velikom strahu.Sve najodobrenije metode dobivanja kiše pokušane su bez učinka. Procesije su prelazile ulice i polja. Muškarci, žene i deca, vernici, moleći svoje brojanice, ležali su cele noći pred svetim slikama. U crkvama su dan i noć paljene sveće. Grančice palmi, blagoslovljene na Cvetnicu, obešene na drveće. U Solaparuti, u skladu s vrlo starim običajem, prašina koja je bila iz crkava na Cvetnicu u nedelju, bila je razbacana po poljima.
  • U običnim godinama ovi sveti obredi čuvaju useve; ali te godine, ako mi verujete, oni nisu imali učinka. U Nikoziji su stanovnici, goli i bosi, nosili raspela kroz sve delove  grada i bičevali se željeznim bičevima. Sve je bilo uzalud.  Čak i veliki sveti Franjo iz Paola, koji je svake godine izvodio čudo kiše, nije mogao ili nije mu se dalo da pomogne. Mise, večeri, koncerti, iluminacije, vatrogasci – ništa ga nije moglo pomaknuti. Napokon su seljaci počeli gubiti strpljenje. Većina svetaca je prognana. U Palermu su bacili sv. Josipa u vrt kako bi sam uvideo stanje stvari, i zakleli su se da će ga tamo ostaviti na suncu dok ne padne kiša.Ostali sveci bili su okrenuti, kao nevaljala deca, licima prema zidu,lišeni svojih lepih haljine, proterani daleko od svojih župa,izvređani,ili sakriveni od očiju vernika.Na Kaltaniseti su zlatna krila Sv.Arhanđela Mihajla bila istrgnuta sa ramena I zamenjena krilima od kartona,oduzet mu je ljubičasti ogrtač I umesto toga umotan u karton.Na Licati je sveti zaštitnik Sv.Angelo prošao još gore, jer je ostao bez ikakve odeće,bio je izvređan,stavljen u rešetke ,pretilo mu se da će ga utopiti ili obesiti .”Kiša ili uže” grmeli su ljutiti ljudi na njega dok su mu stiskali šake u lice.“

 

Zapisi, ali I savremena dejstva širom sveta u autohtonim ,pre svega,šamanskim kulturama ,u svrhu prizivanja kiše su ogromni.Razni plesovi za kišu,rad sa duhovima zemlje,verovanje u magijsku moć blizanaca u obredima prizivanje kiše ,u nekim južnoafričkim plemenima,samo su mali deo istorije I pokušaja čoveka da kroz magijske obrede upravlja ovom ,za život važnom pojavom.

I na kraju ne zaboravimo naše balkansko etnološko blago,možda najkvalitetniji  tekst o  Dodolama,možemo pročitati na sajtu etno instituta Sanu,gde se takođe,navode izvori o nekromantičkim ritualima u ovim magijskim obredima za prizivanje kiše.http://etno-institut.co.rs/cir/pojmovnik/d/dodole.php

 

Fejsbuk Komentari
Baner

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo vas unesite vaše ime ovde