Harizma,harizmatična osoba,harizmatični lider su pojmovi koje često možemo da čujemo u opisivanju vrlina pojedinaca.Međutim ,savremeno društvo ne barata baš sjajno ovim terminima i prava istina o značenju harizme ime duboke korene u misticizmu.
Grčki izraz harizma označava svaki dar koji se daje ljudima kroz Božju dobronamernu ljubav ( charis ). Vera u takve božje darove je stara koliko i samo hrišćanstvo .Teološki oblik harizmi prvobitno je dao apostol Pavle, koji je ocrtao njihovu funkciju u oblikovanju Crkve:
„Postoje različite vrste darova, ali isti Duh ih deli. Postoje različite vrste službe, ali isti Gospod koji čini sve u svemu. Sada je svakome data manifestacija Duha za opšte dobro. Jednom se Duhom daje poruka mudrosti, drugome poruka znanja pomoću istog Duha, drugome vera istim Duhom, drugome darovi isceljenja tim jednim Duhom, drugom čudesne sile, drugom proročanstvo, drugom razlikovanje duhova, drugome govori na različitim jezicima, a trećem tumačenje jezika. Sve su to delo jednog te istog Duha, i on ih svakome razdaje, onako kako on odredi“. (Korinćanima 12:4–11)
Tokom srednjeg veka osim navedenih darova ,evoluirala je duga lista ovih božanskih mističnih poklona , posebno kroz proces ocenjivanja svetosti kandidata za sveca i pisanja narativa o njihovim životima, kao dela tog procesa.
Do trinaestog veka,nije postojala fiksna lista čudesnih fizičkih pojava koje bi mogle da prate mističnu ekstazu u životu bilo kog sveca.
Tada su izveštaji o bilokaciji i levitaciji počeli redovno da se pojavljuju u zapadnim hagiografijama, i verovalo se da su mnogi natprirodni fenomeni definitivni znaci svetostii.
Ipak primarna karakteristika svetosti je uvek bio vrlinski život, nego bilo kakve čudesne mistične pojave — to je bio samo dodatak. U sedamnaestom veku, ovaj stav se produbio u Katoličkoj crkvi kako je proces kanonizacije bio obnovljen i „herojska vrlina“ postala više naglašena od čuda.
Miraculum (prodigum)
Prihvatanje harizmatičnih pojava kao mogućih, ipak zahteva određeni način razmišljanja o tkanju stvarnosti. Potrebno je bilo prihvatiti kao činjenicu da se svemir sastoji od dve dimenzije, prirodne i one koju nazivamo „natprirodna“ . Ove dve dimenzije su iako različite, ipak isprepletene na takav način da je prirodno uvek podređeno „natprirodnom“.
U takvom pogledu na svet, koji je ojačan društvenim običajima i političkim snagama crkve i države, prirodni poredak mogao je biti stalno prekidan i nadvladan natprirodnim. Svaki takav prodor natprirodnog je bio čudo ( mirakulum ili prodigium ), a prirodni svet je stalno pulsirao mogućnošću čudesnog.
Takav binarni pristup stvarnosti proširio se i na ljudsko biće, jer se verovalo da su ljudi stvoreni na „sliku i priliku Božiju“ i da se sastoje od smrtnog materijalnog tela i besmrtne duhovne duše.
Sveci su mogli da dođu do „natprirodnog“ jer su bili „sveti“ — bili su „duhovniji „od drugih ljudskih bića, više usklađeni sa svetim i božanskim. Sveci su te vrline postizali kao pojedinci koji su prihvatili samoodricanje i intenzivno se fokusirali na duhovnu stvarnost, a ne na potrebe svojih pokvarenih materijalnih tela.Takvim žrtvovanjem mogli su da izbegnu grešno ponašanje i žive vrlinskim životom.
To ih je učinilo „svetim“ i samim tim bližim Bogu, a ta bliskost je preobrazila njihova smrtna tela, proževši ih sposobnostima koje su se nazivale harizme.
Takve sposobnosti su smatrane nebeskim poreklom: harizma koja je data svetim ljudskim bićima u kojima je Bog činio čuda i kroz koje je Bog činio čuda.
Ipak ,nijedan sveti mistik nikada nije očekivao da ima sve harizme koje se mogu nabrojati, a ove harizme su se kod mistika mogle manifestovati u različitom stepenu: neki sveci su mogli levitirati češće ili više od drugih; neki bi mogli samo da lebde; drugi bi zaista mogli da lete.
Najznačajnije od ovih harizmi mogle bi se razvrstati u dve kategorije:
-prvo, one pojave koje su bile otvoreno fizičke i koje su vidljivo uključivale telo;
-drugo, one pojave koje nisu bile vidljive ali su se mogle spojiti sa mističnim zanosom.
U prvoj telesnoj kategoriji bilo je najmanje petnaest otvoreno fizičkih pojava koje se obično povezuju sa svetošću i mističnim iskustvima.
Vidljive ekstaze, zanosa i transa : kada telo ulazi u kataleptičko stanje i postaje kruto, neosetljivo i nesvesno okoline.
Levitacija : kada se telo diže u vazduh, lebdi ili leti..
Transvekcija : kada se telo prenosi vazduhom sa jedne lokacije na drugu u nekom neodređenom vremenu.
Bestežinsko stanje : kada telo pokazuje potpuno ili skoro potpuno odsustvo težine tokom transa i levitacije ili posle smrti.
Mistični transport ili teleportacija : kada telo trenutno prelazi fizički prostor, krećući se sa jednog mesta na drugo bez ikakvog vremena, ponekad na velike udaljenosti.
Sveštenik na slici je Đovani Sala jezuita.
Bilokacija : kada je telo prisutno na dva mesta istovremeno.
Stigmatizacija : kada telo zadobije pet rana raspetog Hrista ili druge rane nanete tokom njegove muke.
Svetlosno zračenje : kada telo sija.
Natprirodna hiperosmija : pojačano čulo mirisa koje omogućava mistiku da otkrije grehe drugih.
Natprirodna indija: sposobnost preživljavanja bez ikakve hrane ili sa vrlo malo hrane uopšte
Miris svetosti : kada telo emituje jedinstven i izuzetno prijatan miris
Natprirodna nesanica : sposobnost preživljavanja bez mnogo, ako uopšte ima, sna.
Vidljiva demonska zlostavljanja : fizički napadi demona koji ranjavaju telo.
Natprirodna netruležnost : kada se leš sveca ne raspada već ostaje neprirodno netaknut mnogo godina.
Natprirodno curenje, ili miroblitizam : kada leš sveca ispušta masnu supstancu prijatnog mirisa sposobnu da vrši čuda isceljenja direktno ili kroz krpe umočene u nju.
A u drugoj kategoriji, sveti mistici su mogli imati najmanje deset različitih vrsta onostranih iskustava koja nisu vidljiva drugima ili natprirodnih moći kojima bi mogli biti prožeti. Neki od njih su bili fizički darovi, neki duhovni, a neki mentalni.
Vizije, lokucije i priviđenja : kada mistik ima različite vrste susreta sa božanskim koje nisu vidljive drugima, a mistik prima komunikacije od Boga koje su vizuelne, slušne ili čisto duhovne.
Nevidljiva demonska zlostavljanja : kada demoni napadaju mistika duhovno ili mentalno, ponekad sa vizuelnom komponentom koja je nevidljiva drugima.
Telepatija : sposobnost čitanja misli i savesti drugih ili mentalne komunikacije
Telekineza : sposobnost pomeranja objekata na daljinu nefizičkim sredstvima, bez dodirivanja.
Proročanstvo : sposobnost da se tačno znaju i predvide budući događaji, uključujući i sopstvenu smrt.
Natprirodna daljinska vizija : sposobnost da se vide događaji koji se dešavaju negde drugde.
Natprirodni snovi : sposobnost primanja božanske komunikacije dok spavate. Infuzirano znanje : učenje direktno od Boga, bez formalnog obrazovanja, kroz ekstaze, vizije, lokucije i priviđenja
Natprirodna kontrola nad prirodom : sposobnost da se upravlja ponašanjem vremena, faune i flore i da komunicira sa životinjama.
Razlučivanje duhova : sposobnost razlikovanja da li je bilo koji događaj božanskog ili demonskog porekla.
Mnoge od ovih harizmi poznate su i priznate ne samo u katoličkoj crkvi već i u drugim religijama i ezoteriji.
Stigmatizacija
Samo jedan od gore navedenih fenomena se može nazvati isključivo hrišćanskim -to je stimatizacija.Stigmatizacija je pojavljivanje i umnožavanje Hristovih rana na rukama,nogama i telu i prvi put je zabeležena u 13.veku kod sv.Asizija.
Levitacija je poznata u ezoteriji, ali i u hrišćanstvu. U jogi Patanđači je davno zapisao da je levitacija jedna od osam moći koju stiču jogiji. Na Tibetu nakon nekih vežbi telo praktičara postaje veoma lagano i nekad oni jako brzo trče. I dan danas se na Tibetu mogu vdeti monasi koji protrče pored ljudi brzinom Ferarija, zato što su toliko lagani da se mogu veoma brzo kretati.
U Pravoslavlju to je jedna od moći koju su imali sveci, Sveta Marija Egipćanka je tako jednom viđena od strane monaha Zosima Palestinskog kako lebdi iznad zemlje dok se molila. Ali za pravoslavnu crkvu nije svaka levitacija i božanska, već može da bude i znak da je neko zaposednut demonima.
Katolička crkva levitaciju smatra neobičnim događajem u kome se telo uzdiže iznad zemlje, ostajući u vazduhu bez prirodnog oslonca.
U katoličkom misticizmu to se naziva uzlaznom ekstazom i ekstatičnim maršom kada se čini da se telo kreće bez dodirivanja tla. Po pravilu, mistična levitacija se ispituje dok je vernik u ekstazi i ako se telo blago uzdiže, to se naziva ekstaza uzdizanja; ako se uzdiže na veću visinu, naziva se ekstatični let, a ako počne brzo da hoda po zemlji to je onda vatreni ekstatični marš.
Harizma je izgubila na značaju
Pojava protestantske reformacije 1520 godine dovela je do do različitog stava koji je još uvek video stvarnost u binarnim terminima, ali je izričito povukao granicu između religije i magije, odbacujući intenzivno mešanje prirodnog i „natprirodnog“, kao i materijalnog i duhovnog. Ovaj protestantski stav je takođe, redefinisao koncepte svetlosti i odbacio pretpostavku da samoodricanje i vrlinsko ponašanje mogu omogućiti da ljudska bića dobiju natprirodne moći.
Harizma kroz savremene termine
Termin harizma je prvi put ušao u engleski u 17. veku – u početku u obliku „harizma“ – kao teološki termin. Oblici množine „charismata“ ili „harisms“ odnosili su se na darove Svetog Duha, izma, i otvorili njegovu primenu za širi krug javnih ličnosti, uključujući filmske zvezde, sportiste, generale, pisce ..
U međuvremenu, stariji smisao „harizme“, koji označava izuzetnu moć koju daje Sveti Duh, nastavili su da koriste određene verske sekte kao što su pentekostalci, čiji su članovi i vođe tvrdili ili tražili posedovanje božanskih darova govorenja u jezicima, proročanstva, isceljenja i vizije.
Harizmatičan, pridev, sve vreme je išao putem sličan imenici od 1940-ih, koji se odnosi i na Veberovu verziju „harizme“ i njena proširena dejstva..harizmatične lidere i grupe.
Autor teksta je Diona Nyx
„Korakom bez daha ulicama straha,
Sama sam na straži, najdraži,
Senke što me prate, nemo, bez svedoka…
Vidim strah na licu proroka.
Da li si ti moje svetlo koje tražim
Da me vodi kad je tamna noć
Kroz ta mesta razna?
Lica gledam prazna,
Krijem te u uglu oka svog..“
Preporučujemo za čitanje
Relikvije predaka,svetaca i kristalne relikvije kao magijsko oruđe
Relikvije i moćni magični artefakti
Tri Sveca koja vas mogu izlečiti-Manastiri isceljuju i od najtežih bolesti!