1700 -ih godina bila su teška vremena i ljudi su zarađivali peni gde god su mogli. Međutim, neki zanati su bili omrznut i to i s pravom. Jedna od takvih trgovina bila je trgovina uskrsnuća, takođe poznata kao zanat  pljačkaša grobova ili „vreća“. Ovi neukusne vrste dela , dale su leševe mnogim privatnim medicinskim školama u Velikoj Britaniji, a početkom 18. veka posao je cvetao. Verovatno najpoznatiji praktičari ove posebne trgovine bili su Burke i Hare, koji su bili ozloglašeni  skoro 100 godina kasnije. Njihova ozloglašenost zapravo nije nastala zbog pljačke grobova, već više zbog njihove zalihe svežih leševa po narudžbi. Oboje su bili poreklom iz Irske, ali su se upoznali u Edinburgu, odakle su nastavili da snabdevaju studente anatomije više od njihove kvote leševa.

Pljačkaši grobova nisu bili svojstveni samo Edinburgu. U Irskoj, hirurzi su bili spremni da plate poštenu cenu za tek preminule, što je lokalnim vaskrsenicima pružilo mogućnost zaposlenja. Ova praksa je, međutim, dovela do  podizanja optužnice za nekada takvu grupu razbojnika u Lurganu 1705.

Margori Mek Kal bila je udata za lekara. Živeli su u mestu Čurč Plejs , Lurgan, Co Armag i po svemu sudeći bili su veoma srećni. Kada se Margori razbolela, njen suprug Džon bio je izvan sebe od brige – u ranim 1700 -im mnoge bolesti koje danas smatramo manjima mogle bi biti fatalne, a ‘groznica’ je bila velika zaraza za mnoge od ovih bolesti. Nažalost, Margori je podlegla napadu groznice i sahranjena je na groblju Sankiil Čurč  of Irland, nedaleko od njenog doma u Čurč Plejs -u. Na brzinu je sahranjena iz straha od širenja groznice i to je trebao biti kraj; međutim,sudbina je htela da postane jedna od najpoznatijih žena u Lurganu – o čemu se priča i danas.

Bilo je dosta komešanja u vezi s vrednim prstenom koji je Margori nosila. Mnogi od ožalošćenih uzalud su pokušavali izvaditi prsten sa njenog prsta – možda zato što su predviđali mogućnost da bi razbojnici mogli skrnaviti mesto počivanja Margori  kako bi ukrali prsten. Margori je sahranjena i dalje noseći svoj prelep zlatni venčani prsten. Zbog nemogućnosti njenog muža da ga ukloni s prsta, koji je znatno natekao od njene smrti, vest o blagu je brzo  procurila pljačkašima.Uočili su priliku da sebi steknu bonus.

 

Nakon buđenja – što je tradicionalno bio pokušaj da se izbegne prerano sahranjivanje jer bi porodica preminulih sedela i gledala telo nekoliko dana da vidi da li se osoba probudila – Margorie je uredno sahranjena na groblju Šankill.

Te večeri, pre nego što je zemlja imala vremena da se slegne na Margorin kovčeg, razbojnici su došli u posetu. Radeći pod okriljem mraka, lepili  su se u prljavštini dok nisu stigli i otvorili njen kovčeg. Istina je da je prsten još uvek bio na njenom prstu. Pre nego što su podigli telo, pokušali su da ukradu vrednu stvar, ali se ona nije pomerila. Budući da su bili biznismeni, nisu hteli da dozvole da takva vrednost dospe do hirurške ploče, a pošto nisu mogli da skinu prsten, složili su se da joj odseku prst kako bi oslobodili prsten.

Čim je krv izvučena iz Margori – oživljena iz stanja nalik komi – ili „u nesvesti“ – ustala je. Sedela je uspravno, širom otvorenih očiju i zaplakala. Postoje različiti izveštaji o sudbini pljačkaša- jedan navodi da je jedan od muškaraca pao mrtav na licu mesta od straha; druga u kojoj su obojica trčali od groba da nikada ne nastave sumnjivo zanimanje. Šta god da je istina, prilično je sigurno da oni nikada nisu zaboravili tu malu nesreću. Hrabra Margorie je uspela  da izađe iz zemlje i posrćući je krenula na  kratku udaljenost do svoje kuće.

Kod kuće je njen muž Džon sedeo sa njihovom decom i rođacima, oplakivao je njen odlazak i nazdravio njenom putu na bolje mesto. Kad su vrata tri puta zalupala. Džon – još uvek skrhan tugom – uzviknuo je – „da ti je majka još živa, zakleo bih se da je to njeno kucanje.“ I svakako, kada je otvorio vrata, Džon  se suočio sa  njegovom „pokojnom“ ženom- obučena u njenu pogrebnu odeću, krv koja je kapala sa njenog gotovo odsečenog prsta, ali bila je vrlo živa. Džonov  odgovor na ovo je sporan, ali većina priča ove priče se slaže da je on mrtav pao na pod. Sada postoji problem: radost i tuga u jednakoj meri za ostatak porodice. Margorie je živa i relativno zdrava, ali Džon  je mrtviji nego što je Margorie ikada bila. Sahranjen je na parceli koju je Margorie nedavno ispraznila.

Margorie se ponovo udala i dobila nekoliko dece, mada se pričalo da je grob napustila trudna od ‘neodređenog udvarača’. Kada je napokon umrla, vraćena je na groblje Šankill i do danas njen nadgrobni kamen stoji.

Na njemu je natpis „Jednom je  živela, dvaput sahranjena“.
Građani Lurgana i danas je se sećaju i priča se da je povremeno može videti kako luta grobljem Šankill, možda u potrazi za onima koji su joj naneli zlo.

http://www.lurganancestry.com/mmccall.htm

Fejsbuk Komentari
Baner

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo vas unesite vaše ime ovde