VIDOVITOST
TRI PREDAVANJA PREMA C. W. LEADBEATERU
CIJENA JE KNJIZI DIN 15 —
ZAGREB 1931
TISAK ZAKLADE TISKARE NARODNIH
NOVINA
Drugo predavanje.
Jednostrana vidovitost
Leadbeater pripovijeda, da ima prijatelja, koji je jednostrano vidovit, pa ima jedino tu moć, da vidi eterski atom i atomsku astralnu materiju, pa da to vidi kod svijetla i u tami — ali ništa drugo. A ima i tako vidovitih ljudi, koji tu moć posjeduju samo katkada, a nipošto kad bi oni htjeli.
Možemo postati vidoviti spomoću određenih sredstava kao što su izvjesne ceremonije.
Međutim, ko hoće da se domogne višega gledanja i hoće da upotrijebi tu moć za vlastiti napredak, te da može drugima pomoći, neka se kani takovih sredstava. Srednje-afrički »Medicin-mann« ili »Čarobni doktor« spada k ovima.
Zatim ima slučajeva, da su ljudi u najuzvišenijem času svog života postali vidoviti, ali samo na časove i nikad više.
Više puta vide ljudi nekoga, ko je umro, te se prikazuje, ali to nije vidovitost, jer se u većini slučajeva umirući odmah iza smrti materijalizovao i ukazao.
Ko hoće da se podvrgne studiju vidovitosti, treba neiscrpljivu strpljivost i čvrstu postojanost, ali zato će biti i nagrađen. Naći će uskoro reda u tom kaosu raznih klasifikacija i moćiće naslućivati velike zakone, pod kojima djeluje evolucija.
Dosada izmjenili smo samo misli o gledanju na eteričkoj i astralnoj razini, a o mentalnom planu još nije bilo govora.
Vidjeli smo golemu razliku između eteričke i astralne vidovitosti, a budući je mentalna razina još viša od astralne, to ćemo razumjeti da je još golemija razlika između astralne i mentalne vidovitosti. Po pravu, ne bi ni trebalo o tom govoriti, jer istraživač do toga u opće ne dolazi, osim kao učenik u najvišim okultističkim školama. Ovima se otvaraju time sasvim novi svijetovi. I sve, što mi sebi jedva možemo da predočimo kao najveću krasotu, divotu i sjaj, to njima postaje obično i svakidanje, iako leži tako visoko nad svim što je lijepo i divno na fizičkoj razini.
Kraći izvještaj o toj predivnoj moći, njenu neizrečnu blagodat, prekrasnu priliku za učenje i djelovanje, može se naći u šestoj priručnoj teozofskoj knjizi: C. W. Lead- beater: »Die Devachanebene, ihre Charakteristik und ihre Bewohner.«
Tu im se otvaraju oči za nebeski svijet, našto ćemo se vratiti kod vidovitosti u prostoru, na koju ćemo sada preći i to na onu namjernu.
Vidovitost u prostoru — namjerice
To je snaga, kojom gledamo događaje ili scene, koje su vrlo daleko od nas. Vidjeli smo kod astralne vidovitosti, ako je posjedujemo u savršenosti, da onda možemo vidjeti na ovome planetu faktično što želimo, a da se našim astralnim tijelom i ne mičemo.
Postavljena je duhovita hipoteza koja kaže, da svi predmeti zračaju na sve strane, slično kao zraka svijetla, ali mnogo finije, a vidovitost da nije ništa drugo, nego gledanje spomoću tog finoga zračanja.
Daljina u tom slučaju ne bi smetala, jer te zrake prolaze svim predmetima, koje nađu na svom putu, križaju se na svim pravcima, a da se ne izmješaju, baš kao i zrake svijetla, lako vidovitost ne djeluje ovako, ipak je teorija dobra. Bez sumnje svaki predmet zrača u svim pravcima i na taj isti način, samo na višoj razini; čini se da se tako stvara Akasha-Kronika, pamćenje prirode. No mi ćemo se pozabaviti metodama, kojima se može namjerice gle-dati, te napustiti ovu hipotezu, koju samo zato napominjemo jer je zanimljiva.
Ima takovih pet metoda (od kojih jedna spada već u magiju; po ovoj se može gledati, a da nemamo psihičkih podobnosti gledanja) i to:
1) Vidovitost spomoću elementala. (Na turgeist).
Ovim se načinom nećemo više baviti, jer spada u magiju.
2) Vidovitost spomoću astralne struje.
vojim riječima rekli bismo, okultni učenik načini sebi za kratko vrijeme teleskop, koji ide po ovoj struji ilibolje u ovoj struji. Dosta je da znamo, da se može stvoriti linija od astralne materije, koja spaja krajnje tačke, kao žica brzojava, tvoreći cijev za dotične titraje, kroz koju vidimo što se odigrava na protivnom kraju cijevi. Ovo se da lako izvesti, iako se teško opisuje. Po prilici je onako, kao kad se magnetizuje željezna šipka, samo se to izvodi voljom.
Kad ovako gledamo, pričinjaju nam se ljudi vrlo maleni, ali ili vidimo veoma jasno. Često se i ujedno čuje, što govore. Gledalac ne ostavlja svoje fizičko tijelo kod toga, nego je sebi za kratko vrijeme sagradio astralni teleskop. Čovjek je kod toga kod potpune svijesti i može da govorom opisuje što vidi. Ovakovo gledanje je isto tako omeđeno, kao fizičko gledanje teleskopom, samo što se onaj može okretati, ali astralni se ne može. Ko ima dovoljno snage, sagradi smjesta drugi teleskop umjesto okretanja, ali to su rijetki. Katkada ima takav astralni tele-skop podobnost, da povećava do životne veličine, u tom slučaju treba nam oštra snaga promatranja, da to astralno gledanje ne zamjenimo mentalnim.
3) Vidovitost projekcijom misaonog oblika. (Gedankenform.)
Ova metoda traži nešta viši razvitak, negoli prijašnja, jer se u određenom smislu mora vladati mentalnom razinom. Učenici teozofije znaju, da svaka misao poprimi vidljiv oblik, svakako na vlastitoj (mentalnoj) razini, ali u većini slučajeva i na astralnoj razini; što pak, moguće, nije toliko poznato, jest to, da zamislimo li sebi čvrsto neko mjesto, oblik ove lične misli, sličan je misliocu samomu i postaje vidljiv na onom mjestu gdje smo ga zamislili. Ovaj se oblik sastoji iz mentalne tvari, ali ima i dosta astralne materije. U mnogim slučajevima lice na koje se mislilo, ugleda toga tobožnjeg čovjeka. Ono je biće odijeljeno od mislioca. n0 ipak u nekoj vezi s njim, ali obično ne prima utisaka.
Treba dakle imati toliku snagu, da ovim oblikom možemo primati utiske. Onda vidimo gotovo isto tako dobro, kao da smo glavom na tom mjestu. Jedan dio naše svijesti premjestimo u taj oblik te se tako može vršiti to gledanje. Što gledamo, vidimo u pravoj veličini i sasvim blizu, kao i u prijašnjem slučaju. Moć slušanja je kod toga rjeđa, ali umjesto toga javlja se neka vrst pojimanja misaonih oblika i onih nakana, koje gledamo. U ovakovom slučaju ostaje svijest gledaočeva još u njegovu fizičkom tijelu.
4) Vidovitost kad izašaljemo astralno telo
To je sasvim nova metoda, kod koje je svijest potpuno uz sliku koju gledamo, a nije više u fizičkom tijelu, niti je spojena sa našom sviješću. Tijelo ili spava ili je u transu. Tako ne možemo ništa opisati, dok se naše astralno tijelo ne vrati na fizičku razinu. Ali ovo je gledanje i slušanje mnogo savršenije, jer cijeli astralni svijet leži otvoren pred nama.
S obzirom na vidovitost možemo općiti sa svim astralnim bićima. Ona nam daju zanimljivih a i čudnih razjašnjenja. Ako još naučimo, da se materijaliziramo — sve bez spiritizma — onda možemo dolaziti u saobraćaj s našim prijateljima, i na fizičkoj razini, gdje god oni bili.
Kod prijašnjih metoda morali smo poznavati mjesto i lica, kod ove ne. Možemo poći na nepoznato mjesto i pronaći određena lica. Pače se možemo i uzdignuti u vazduh i koju zemlju proučavati mnogo bolje, nego bi mogli s aeroplana, jer taj neće da stoji mirno ko mi. Ova je međutim metoda dosta opasna, za neškolovanoga čovjeka. Mnogo ovakovih primjera ima u knjizi: Clairvoyance i Unsichtbare Helfer, jedno i drugo od Leađ- beatera.
5) Metoda vidovitosti, spomoću putovanja našim mentalnim tijelom (namjesto astralnim).
Ova je vrsta mnogo viša od prijašnje i sjajnija u svakom pogledu. Mentalno tijelo pripada mentalnoj razini, dakle nosi u sebi sve prekrasne mogućnosti svoje, jem djelovanju tako uzvišene, da ih je veoma koje su u svojem djelovanju tako uzvišene da ih je veoma teško opisati.
Kad djelujemo u mentalnom tijelu, ostavljamo svoje fizičko i astralno tijelo; a ako se hoćemo pokazati na astralnoj razini, onda sebi materijalizujemo neko astralno tijelo svojom voljom, te nam ono služi neko kratko vrijeme. Prvi puta treba nam kod ovakove materijalizacije pomoć Majstorova. Ova je snaga podobnost, kojom ulazimo u svijet bilaženstva. U njem djelujemo sa-svim drugačije, nego na astralnom planu. Tamo nismo više izvrženi čovječjim zabludama. To može postići jedino školovani gledalac naročitim treningom, na određenom stepenu evolucije, upotrebljujući svjesno mentalno tijelo kao vehikl.
Ovakav gledalac može naći svako lice, koje želi naći, živo ili mrtvo, te može doći s njim u kontakt.
Ako nešta zna o tom licu, može ga pronaći. Svako ima svoj vlastiti muzikalni ton, kao žica i ako zna da udari taj ton, dobiće smjesta i odgovor na nj.
Ko dopire samo do astralnoga plana, a na ovome ne dobije odgovora na taj ton, može onda znati da je dotičnih na mentalnom planu. Ako dotičnik nije poznavao toga lica, onda mu treba ili fotografija onoga koga traži, ili koji predmet, koji je prožet njegovim ličnim magnetizmom. Ali niko neka ne misli, da bi se na taj način mogao otvoriti »Informacioni biro« jer tako bi to postalo fenomenom, nešto što je na fizičkoj razini poznato kao crna magija.
Unutar naše zemlje i njene atmosfere nema međa za ovu mentalnu vidovitost, ali nam može podati i novih vijesti o ostalim planetima u astronomskom smislu.
Vidovitost u prostoru – Djelom namjerice
Ovamo spadaju oni ljudi koji silom hoće, da nešta vide, ali ne mogu vladati svojom vidovitosti kad se ona javi, već moraju jednostavno čekati na ono što dođe. Ovamo spadaju i Trance-Mediji; zatim oni, koji gledaju u kristalnu kuglu, ogledalo, mrlju tinte (u Egiptu), kaplju krvi (Mauri na Novoj Zelandiji), zdjelu s vodom (Indi-janci) i t. d.
Gospođica Baillie gledala je u kristalnu kuglu i vidjela je crveni sofa, koji je za nekoliko dana našla u nekoj kući, kamo je prvi put došla. Njezin brat se tomu rugao i povukao se s istom kuglom u svoju sobu. Naskoro se povratio blijed i rekao da će istražiti, da li je to što je vidio istinito. Dva dana kasnije bio je u gostima kod neke mlade dame kojoj reče: »Prekjučer u pol šest sati, ste u u novoj modroj bluzi s čipkama sipali čaj nekom odličnom gospodinu, komu sam vidio samo crne brkove, jer je bio leđima okrenut prema meni.« Gospojica se nasmije i reče: »Dakle su bili kapci otvoreni, jer ste nas vidjeli.« »Ne«, odgovori on, »ja sam bio kod kuće.« Uvjerio se je da je pravo gledao.
To je vrsta gledanja na astralu, teleskop spomoću astralne struje o kojoj smo već govorili.
Vidovitost u vremenu – Bez namjere
U ovu rubriku spadaju vizije kojega događaja, što se dešava u stanovitoj daljini, a dolaze sasvim neočekivano. Ima ljudi, koji naginju takovim vizijama, a ima i takovih koji vide ovakovo prikazivanje samo jednom u životu. Te su vizije vrlo različite i mogu imati najraznovrsniji uzrok. Obično je uzrok jasan i događaj od najveće važnosti za gledaoca; ali ima i događaja, gdje se uzrok tomu neda protumačiti.
Ima takovih vizija, kad smo potpuno budni, a imamo ih i u snu kao živahne snove, koji se znaju ponavljati. U tom slučaju smo putovali u astralnom tijelu onamo, gdje leži naš interes.
Poznati su slučajevi, gdje učenik teozofije odmah vidi da je tu momentanu vidovitost uzrokovao koji nevidljivi pomoćnik, da se nekomu ko je u velikoj potrebi, pruži pomoć. Zanimljiv je takav doživljaj kapetana Jonufa, o kojem pripovijeda dr. Bushnefll u svojoj knjizi »Natural & Supernatural« (Prirodno i nadprirodno). Jedne zimske noći snivao je kapetan da je vidio društvo iseljenika, koji su se nalazili na visokom brijegu zatrpani snijegom i skapavahu od gladi i zime. Jasno je vidio predjel s vertikalnom stijenom, koju je dobro upamtio. Vidio je jasno na licima tih ljudi njihov očaj. Kad se probudio, bio je uzbuđen jasnoćom toga sna. Zatim je ponovo zaspao i snivao sasvim isto. U jutro se sastao sa svojim starim prijateljem i opisao mu potanko svoj čudnovati san. Ovaj bez oklijevanja izjavi, da je ta stijena, kako ju je kapetan opisao, Carson Valley Pass u Sierri. To iznenadi kapetana i on odmah sastavi ekspediciju da pođe tim ljudima u pomoć. Susjedi su mu se, naravno, rugali, ali on se nije dao smesti, nađe u istinu one ljude ondje, i spasi ih. Kapetan inače nije imao vizija. Jasno je dakle, da ga je u snu jedan od nevidljivih pomoćnika u njegovom astralnom tijelu poveo onamo, pokazao mu scenu i uzrokovao da mu se doživljaj ucijepi u pamet. Ovdje vidimo motiv i metodu rada na višem planu. Još ću napomenuti jedan slučaj.
Bilo je to u Engleskoj godine 1844. Jedne noći probudi se gđa Broughton. Probudivši svoga muža reče mu, da se u Francuskoj zbilo nešto strašno.. On joj uzvrati, da ga ostavi i ne buni u snu. Ali ona bijaše odviše uzrujana i reče: »Ja nisam spavala. Budući da sam vidjela
takovu sliku, morala se u Parizu dogoditi nesreća. Vidjela sam prevrnuta kola, mnogo ljudi, a jednoga su čovjeka odnijeli u susjednu kuću i položili na krevet. Pregledavao ga je ljekar, kojemu sam vidjela samo leđa. Taj pak čovjek, koji je umirao, bio je vojvoda Orleanski. Oko njega stajali su kralj i kraljica i dvorjanici. Dok je svitalo, ona tačno pobilježi što je vidjela. Kako onda još nije bilo brzojava, tek dva dana kasnije »Times« je donio vijest da je vojvodu stigla nesreća i da je umro. Naskoro pođe ona u Pariz, prepozna mjesto gdje se to dogodilo, a ljekar komu je vidjela leđa, bio je njezin dobar prijatelj koji je one dane vrlo živo mislio na nju i na njenu, obitelj.
