Umetničko delo Gustave Dore Circa-iz 1866 godine ”Trijumf hrišćanstva nad paganizmom”,  govori o momentu ljudske civilizacije koji je bio presudan za odnos ljudi i Bogova, kraj paganskih rituala žrtvovanja ,konačnoj i savršenoj žrtvi Isusa Hrista,nakon koje su životinje prestale da se prinose na žrtvu, za oprost grehova.

Drevna filozofija naših predaka nije razlikovala materiju , žive subjekte i predmete.Sve je imalo dušu.Pramoderna društva nisu prihvatala oštre razlike između materije i duše, već je svet bio orkestar između živih entiteta.U ovom animističkom svetu ,objekti ne mogu postojati bez duša ,bilo da su to biljke,stene,drveće i duše koje pripadaju predmetima mogu delovati po sopstvenoj volji,a mogu se i pokoriti čarolijama,demonima,bogovima kao i ljudima.

Kultovi ,ceremonije i žrtve su bile vid interakcije sa bogovima.Žrtve ,biljke,životinje,namenjene su hranjenju bogova u bukvalnom,ne u metaforičkom smislu.Ako čovek očekuje nešto od bogova,mora im odati poštovanje i dati robu.

Judaizam iz kojeg je nastalo judeo hrišćanstvo, je obilovao ceremonijama žrtvovanja.

Spasenje se obezbeđivalo kroz žrtvu koja zadovoljava nekog ili nesto za učnjeno delo.U ovom slučaju milost bogova za učinjene grehe.U Mojsijevom zakonu,jasno je objašnjena namena krvi u ceremonijama .Bog govoreći Mojsiju kaže :

„Duša tela je u krvi ,i ja sam vam je odredio za oltar da se vrši očišćenje vaših duša ,zato što je krv ta koja vrši očišćenje.”

Sama veza između čoveka i Boga ,tokom ceremonija žrtvovanja opisana je time što je onaj ko je prinosio žrtvu,morao  da se poistoveti sa životinjom i da je usmrti.Ovakva žrtva učinjena sa verom trebalo je da obezbedi oprost grehova.Ako dublje sagledamo celi Stari Zavet ,ukazuje na Veliku žrtvu koja ce kasnije dogoditi.Kao i u svim ostalim paganskim kulturama ,žrtva je definisana kao ponuda nečeg dragocenog za uzrok ili razlog. Žrtve su „novac“,kojim je drevni čovek morao platiti da živi u svom svetu.Sveto Pismo,govori o životinjskim žrtvama ,koje su bile potrebne da obezbede „privremeni „oprost grehova ,kako bi se nagovestila konačna Hristova žrtva.

 

Kain i Avelj su gospodaru odneli žrtve,Kainova nije prihvaćena ,dok Aveljova „od prinove stada “ jeste.“I neka Aron baci žreb za ta dva jarca, jedan žreb Gospodu a drugi žreb Azazelu. I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kog padne žreb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za greh. A jarca na kog padne žreb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. I metnuvši Aron obe ruke svoje na glavu jarcu živom, neka ispovedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prestupe njihove u svim gresima njihovim, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da čoveku spremnom da ga istera u pustinju. I jarac će odneti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiće onog jarca u pustinju. (3 Moj. 16, 8-22)“

U „Trećoj knjizi Mojsijevoj“u tkz. „Levitskom zakonu“ stihovi jasno govore, da su krvne žrtve privremene, ali kada je Hrist ušao u Svetište ,učinio je to jednom,da ponudi svoju sopstvenu krv za sva vremena, ,čineci buduće žrtve nepotrebnim.To je ono sto je Isus mislio svojim umirućim recima na krstu „Završeno je“(Jovan 19.30)

Kraj svih rituala koji su vršeni i u Svešteniškim ceremonijama , kao sto je Dan Očišćenja,kada su uzimana dva jarca za oprost grehova naroda Izraela.

Danas kada je veliki deo ljudske civilizacije pripada hrišćanskoj veroispovesti,ovakvih žrtvi nema,ali se u mnogim ritualima vezanim za velike praznike,zadržalo klanje životinja,i nažalost ,mnogi to čine,neznajući pravo poreklo običaja,ali  i činjenice da je simbol vere kojoj pripadaju,Hrist ,prolio krv,čineci ove žrtve nepotrebnim.

“Evo jagnje Božje ,uklanja greh sveta” Salvador Dali “Isus na krstu”

Fejsbuk Komentari
Baner

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo vas unesite vaše ime ovde