Definisanje pojmova prirodno i natrprirodno,izgleda da je samo savremenoj civilizaciji problem.
Ali nekada ,za one koji su bili u duhovnosti dva sveta nikada nisu bila razdvojena.
Počev od antike do paganskih tumačenja zasnovanih pre svega na animizmu.Sjedinjavanje dva sveta zadržano je čak i u hrišćanstvu.
Srednjovekovna kanonizacija svetaca jeste uključivala određene vrline(o kojima ćemo tek pisati) i čuda koja su bila upliv i prisutnost Svetog duha ,onima koji su te vrline životom zaslužili.
Pojava protestantske reformacije 1520 godine dovela je do različitog stava ,koji je još uvek video stvarnost u binarnim terminima, ali je izričito povukao granicu između religije i magije, odbacujući intenzivno mešanje prirodnog i „natprirodnog“, kao i materijalnog i duhovnog. Ovaj protestantski mentalitet je takođe, redefinisao koncepte svetlosti i odbacio pretpostavku da samoodricanje i vrlinsko ponašanje mogu omogućiti da ljudska bića dobiju natprirodne moći.
Sa druge strane Magija je u samom svom načinu funkcionisanja oduvek, podrazumeva upliv tih suptilnijih oblika postojanja.Sa iste strane,pak,Magija deluje tako što Mag svojim usklađenim vrlinama,isto kao i Sveti mistici,izaziva određene promene u materijalnom svetu..
„Način na koji se Magija razvija nije tako jednostavan kao što popularna kultura čini. U materijalnom svetu,kakav je naš danas,nije stvar mahanja štapićem da bi se stvorio neki neposredni efekat, kao što je fizički transformisanje objekta ili razbijanje prepreka energetski. Promena koju bi ova „vrsta magije izvedena na ovakav način“zahtevala bi ogromnu količinu energije koja bi bila izvučena skoro niotkuda. Toliko, u stvari, da stvarni zakoni fizike to ne bi dozvolili.
Pogrešno je nazivati Magiju“natprirodnom“, jer istinske sile Magije ne prkose, niti postoje van, poznatih zakona prirode. Oni su samo suptilniji aspekti prirode koji nisu uobičajeni.
Magičar radi na suptilnijem nivou postojanja koji bez obzira na fizičke zakone prirode. Magičar kao i mnogi sveti mistici deluje u oblasti koju dostiže svojim vrlinama .
Njegovo polje rada je polje verovatnoće ,nesigurnosti i principa Haosa.
Na takvom polju potrebna je malo izlazne energije, samo mala promena na pravom mestu, u pravo vreme, pre nego što zakoni uzročnosti budu gurnuti na sasvim drugačiji put.
Magičar izaziva niz tako malih promena koje, „slučajno“, dovode do tačno pravog niza događaja potrebnih za mnogo veću promenu.
Magični proces primenjuje se na svakodnevnu okolinu u kojoj živi Mag.Svako je doživeo sinhronizacija u nekom stadijumu života. Većina ljudi ima pasivan odnos sa takvim epizodama; jednostavno se dešavaju slučajno.“
Kada se Magija koristi, sinhroni događaji su namerno voljno izazvani da postoje.
Gde je nastala magija?Putevima Tri kralja -Zoroastrijska magijska učenja
Snovi su deca boginje Nyx-ljudima donosi Ili smrt ili spavanje