Veštice i magija drevne Finske

Hajde da malo pričamo o magiji u Skandinaviji, sa naglaskom na Finsku.

U Skandinaviji magija je još uvek vitalna, tako se u i dan danas u Švedskoj dečaci i devojčice oblače kao veštice (Paskaring – Uskršnja veštica), nose marame, duge suknje, oslikana lica i posećuju svoje komšije sa poklonima crteža i slika u zamenu za slatkiše. Običaj koji je kasnije u Americi komercojalizovan kao „Noć veštica. Ali u Skandinaviji nisu većinom žene veštice, kao što je to smatrano u ostatku Evrope. Za razliku od većine drugih evropskih zemalja, osim Islanda, skoro polovina pogubljenih zbog čarobnjaštva u Finskoj bili su muškarci: od 641 osobe optužene za čarobnjaštvo u Finskoj, 325 su bile žene, a od 277 pogubljenih zbog vračanja, 133 su bili muškarci.

U Finskoj živi laponski Sami narod, poznat po šamanizmu i magiji.

Sami narod je poznat po tri oblika magijskogdelovanja: proricanje, bubnjanje i „gand“. Nordijske sage govore i o Sami veštičarstvu, za koje se veruje da je veoma moćno. Noaidi je osoba sa sposobnošću da uđe u trans, komunicira sa bogovima i duhovima, putuje u druge svetove, govori o budućnosti i leči. Bubanj je bio jedno od najvažnijih oruđa noaidija za obavljanje ovih zadataka.

Nordijska i Sami mitologija uticale su jedna na drugu i delile su mnoge sličnosti. Obe kulture verovale su u Tora, boga groma, koji se u Sami kulturi zvao Horagales. Za Samije, Tor je prikazan kao drvena figura sa ekserom u glavi i čekićem, ili povremeno prikazan kako drži dva čekića na Noaidi šamanskim bubnjevima.Postoji mišljenje da su tri Boginje sestre naroda Sami, Saraka, Juoksahka i Uksahka, poreklom od tri boginje Norne Skandinavaca: Urd, Verdande i Skuld.Matarahka je bila starija boginja – njene tri ćerke Sarahka, Uksahka i Juksahka su pomagale tokom važnih životnih trenutaka kao što su trudnoća i porođaji, i tako su proglašene boginjama žena i dece.

Naročito su zanimljivi takozvani „zmijski udvarajući kamenovi“. Oni su u stvari primerci glatkog šljunka ispoliranog vodom. Verovalo se da zmije prenose ovaj kamen od usta do usta tokom svojih okupljanja radi parenja u proleće. Prema narodnom predanju, kamen se mogao ukrasti tokom tog dešavanja, ali bi zmije tada žestoko jurile lopova sve dok ne bi stigli do poprečno izoranog polja gde nisu bile u stanju da ga prate.

U nekim verovanjima takav kamen je bio osuđena zmija na koju su ostali pljuvali dok se nije okamenila . Šljunak je u svakom slučaju bio moćan magični predmet koji bi se mogao držati u džepu kao amajlija, posebno kada se ide na sud, ili putuje,, ili se koristio za lečenje kožnih problema i bolova pritiskom kamenčića na bolesni deo. U narodnom predanju kamen je često opisano kao pegast i ima udubljenje, ili rupu, u sredini koja je nastala od zmijinih usta. Neki su na sebi imali uklesanu glavu zmije.

Pored ovog kamenja, drevni Finci su korisili i takozvano gavranovo kamenje.

Ono se nabavljalo tako što bi se najpre identifikovalo nevidljivo gavranovo gnezdo, koje se moglo videti samo po njegovom odrazu na vodi. Iz tog gnezda bi se ukrala jaja, odnela kući, skuvala i vratila. Po povratku u gnezdo, gavran bi odleteo da donese kamen iz reke zato što bi tim kamenom jaje ponovo trebalo da postane sveže i kada se taj kamen ukrade iz gnezda korišten je za lečenje.

 

Kamenje prirodno oblikovano u obliku krsta, ponegde nazivanp „vilinsko kamenje“ koristili su iscelitelji za lečenje kožnih bolesti.

Verovalo se da su to okamenjene suze koje su vile prolile  kada su čule da je Hrist razapet.

Konačno, finske veštice kada su želele da zaštite stoju od vukova i medveda, našle bi vučiji ili medveđi otisak šapa na zemlji i izvadile ga pažljivo. Tirualno bi ga oklrenule i grabljivce poslale na drugu stranu stoke i uputile ka suparničkim vešticama, za koje se verovalo da ih šalju na stoku tog sela stanovnika tog sela.

Veštičji kamen-sveti kamen moći i zaštite

Kult kamena-slovenska mitologija,kamen Stanac,Beli kamen

Purba najmoćnije magijsko oružje Tibeta

 

Fejsbuk Komentari
Baner

OSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo vas unesite vaše ime ovde